halfawake

.sound of silence.

Bojim se znakova na koje nailazim zadnjih dana.

Trebam jedan trenutak. Jedan dugi trenutak.

Želim vjerovati. Prestati se bojati. Ne paničariti.

Trebam izbrisati jednu ružnu uspomenu iz glave.
(...ta prošle su tri godine...)

Mirisi su danas vratili tu uspomenu, vrijeme je oživilo. Jednaki vjetar i miris mora. Jednaka hladnoća.

I tada sam vjerovala u sreću, ali ona se nije ostvarila...

Sada ne vjerujem, samo joj se stvarno nadam...
 

Objavio halfawake u 4. kolovoz 2009 19:14:16 | 9 komentara

.back under the stars.

Prije dvije godine napisala sam ovo:

Sebe bih opisala kao temperamentnu osobu.
Brbljavu. Ali slatku.
Divlju. Ali osjetljivu.
Zaljubljenu. Ali opreznu.
Radoznalu. Ali suzdržanu.
Iskrenu. Ali ne i okrutnu.
Tajnovitu. Ali ne i neshvatljivu.
Rekla bih da mislim da me nije lako prihvatiti.
Imam mnogo mana. Ali i vrlina.
Želim dotaknuti nebo i spavati među zvijezdama.

Romantična.
Sarkastična.
Cinična.
Egocentrična.

...Voljela bih vjerovati da sam još uvijek ONA, barem u fragmentima.
 

Objavio halfawake u 3. kolovoz 2009 13:35:39 | 9 komentara

.so move closer I wanna feel your touch.

Lagano prelazim prstom preko tvojih usana. Gledam tvoje oči. Čujem tvoj dah. I otkucaje srca.

Danas te volim. Znam to. Osjećam. A plaši me.

Pored tebe me prolaze trnci. Svaki dan. Pozitivni.

Svaki poljubac je novi. Drugačiji. Svaki dodir je sve intenzivniji. Teško je ostati hladne glave pored tebe.

Ležimo na plaži. Kraj tebe je lijepo ležati.

Nisam se nikad ovako osjećala. Riječi nisu dovoljne. Ja te ne znam opisati.

Kada mi je hladno tvoja me toplina grije. A ponekad je hladno i usred dana. Ali ti si tu...

----->

Sretna sam. Uvijek sam tražila način da opišem sreću. Ali ona jednostavno jest. Samo sreća. Ne treba druge riječi.

Voli me. I volim ga.

I nije me briga za dane, mjesece, godine...

Objavio halfawake u 30. srpanj 2009 13:10:24 | 8 komentara

.show me what's real if you know.

Danas slike prolaze kroz mene u obrisima. U sjećanjima. Mirisima.Pivo. Dim cigarete, miris vanilije. Poljupci tog okusa.

Mislila sam da se čovjek može samo izgubiti u nečijem zagrljaju. A ja sam se pronašla.

-A ti? Kada si shvatio da si zaljubljen u mene?
-Prvi put kada sam te ugledao u prvom srednje.
-Ali to je bilo davno, bila sam...
-Predivna.

Bračni krevet prepun jastuka...A naše glave baš na onom  najmanjem.

Nisam ti rekla da sam se prepala u avionu. Nisam ni trebala. Držao si me za ruku i nisi me ništa pitao. Znao si da imam svoj trenutak.

Ležali smo na hladnoj i vlažnoj travi. Prskalice su nas zalijevale. Tad sam znala.

Nebo u Barceloni nema zvijezda...Ali mi smo svejedno našli Velikog Medvjeda.

Kasnije smo pronašli i 45 pingvina...

Danas mi nije teško iščekivati te. Jednako kao i jučer žudim za tvojim poljupcima.

(Čak i da nije moj Romeo, trenutno je mnogo više...)

Objavio halfawake u 23. srpanj 2009 18:33:27 | 10 komentara

.kada jednom uđeš u bermudski trokut iz njega više ne izlaziš.

Sjedimo danas na kavi, Fizičarka i ja. Pričamo o svemu pomalo, uglavnom o suboti. Planiramo ovaj petak. Sviđa joj se frend mog momka. Meni je slatko, dugo je nisam vidjela tako uživljenu u nekoga. I promislim kako ljudi uistinu ne mogu funkcionirat sami. Moraš imat frendove, zaljubit se, imat slomljeno srce, oporavit se. Treba proći mnogo toga, treba osjećati. I super je kada osjećaš.

Pričam joj o jučerašnjoj večeri, koliko se ljudi promijenilo za našim stolom, koliko generacija je sjedilo zajedno. Mi smo kaktusi našeg bermudskog trokuta, kako od milja zovemo misto na kojem praktički živimo. Sve nas je odgojila ulica, htjeli mi to ili ne. Uvijek su bile poznate ekipe, lica koja znaš otkako si bio dijete i fascinirali su te. A sada sjediš s njima na pivi i misliš kako se oni nisu toliko mijenjali, ali ti ideš dalje. I sutra, kada opet budeš s njima, oni će već biti samo uspomene. Ali uživamo danas, u sada.

Sve je počelo prije četiri godine, sjećam se prvog ulaska u naš Trokut. Jednom kada te osvoji, više ne tražiš nova mjesta za izlazak. I mijenjaju se ekipe, mijenjaju se konobari, mijenjaju se stolovi i stolice, dolaze nova pića, no uvijek je nešto dobro poznato i domaće. Ti ljudi koji svoj život provode za šankom su možda propalice, možda ih je život krivim putem odveo, možda su igrom slučaja uvijek tu u isto vrijeme, možda postoje razlozi koje ne znam. Ali ti isti ljudi su oni s kojima ćeš radije biti u dobrom nego u lošem odnosu. Jer oni će te obranit kada dođe neka budala, oni će ti držat leđa.

Bila sam sretna sinoć. Pripadala sam u toliko različitih ekipa odjednom. Jer sve nas je povezivala ljubav prema tome mjestu, gdje smo odrastali u različitim periodima, upoznavali svijet kroz svoje i tuđe oči, okretali se za momcima/curama, zaljubljivali se, odljubljivali se...Sklapali prijateljstva. Ona koja kao da imaju neki prešutni dogovor. Gdje ne postoje dogovorene kave nego susreti. I nisu bitne godine, nije bitno tko di živi i čiji je. Bitno je kakav si u srcu, snaga koju nosiš i strast koju prema nečem zajedno dijelite.

I gledam kraj sebe momka, gleda on u mene. Osmijehne se. I znamo da smo sretni. Pripadamo negdje zajedno.

Fizičarka je dobro zaključila: Kada jednom uđeš u bermudski trokut iz njega više ne izlaziš.

Nemaš razloga. Ti huligani postaju dio tvog svijeta. I znaju biti bolji od mnogih prividnih dobrica.

Objavio halfawake u 30. lipanj 2009 14:00:53 | 9 komentara

.back to 505.

Bilo bi idealno kada bih ovaj post započela rečenicom "Sretno sam zaljubljena." ...Jer jesam. Ali...Uvijek postoji taj neki ali. Inače ne bi sada, u kišnu nedjelju ujutro stajala na kompjutoru i tipkala.

Jedno vrijeme činilo se kao da sve sjeda na svoje mjesto. Napokon sam se izvukla iz svih svojih kompliciranih odnosa s kompliciranim ljudima. Izbacila čak i Dječaka iz života(a oni koji su vjerno pratili moj blog znaju koliko mi je on značio). Odlučila sam obojati sobu, skinula sa zidova sve crteže, riječi pjesama, razglednice, karte...Sve što se moglo uklonit. I spremila sam sve svoje sitne uspomene u mali dječiji kovčežić...Jer od uspomena se ne živi. Bar ne za sutra.

I tako sam ja redila svoj život, posvetila se malo više školi, našla prijatelje koje nisam očekivala naći, otkrila o sebi stvari koje nisam znala. I napokon bila sretna i ponosna na sebe. Opametila se...Bar sam mislila.

A onda jučer, rođendan. Ne moj, ali zar je bitno? Puno gina, malo tonika i eto ti kombinacije za požalit kasnije što si uopće izašao u grad. Onda ti prijatelj prizna da je zaljubljen u tebe, kaže da će te čekati( a ti se pitaš zašto ti to govori i žališ što se ne možeš pomaknuti jer su te riječi prikovale za pod). A onda ti dođe momak, totalno wasted, just like you i ti pokušavaš biti normalan, ali nisi. Poljubac je drugačiji. Nisam opuštena. Ne želim povrijedit nikoga, a opet bih povrijedila sebe.

Znam ja s kim želim biti, nije to upitna stvar, ali postoji onaj osjećaj u želucu zbog kojeg me strah. Čega? Mene same.

A onda se večer nastavlja...Frend vidno nesretan odlazi, momak nestaje, mobitel mu se gasi, ja nastavljam piti sa svojima, zbunjena sama od sebe i svega oko sebe, lagano mi je muka...Kloni mi glava. Oni bi da povratim, meni se ne povraća. Zapravo samo želim doma. I želim momka pored sebe. Da znam da sam učinila ispravnu stvar, da nisam odlučila krivo...Opet. I tada osjetim nečije ruke na svojim leđima i dodir se čini odnekud poznat. I kada se okrenem, to nije njegovo lice. Ugledam tipa s kojim sam prije pola desetljeća radila i on me gleda i govori "Joj mala, samo se malo digni, prošetaj, smiri se." I tragično je što u tom trenu samo on zna da nisam pijana koliko nesretna. I pričamo, kao da smo jučer stajali jedno uz drugoga i snimali. Pričamo i ja se opuštam. Dolazim sebi, vraća se vid, sluh, njuh...Sva osjetila sjedaju na svoja mjesta, moje misli se slažu u normalne rečenice, ali u jednom trenu izleti.

-Samo mi nije jasno zašto me želi čekati?

I ovaj me samo zagrli i kaže onu rečenicu koju sam trebala čuti.

edit: Postupila sam ispravno. Moj momak je lovely. :)

Objavio halfawake u 28. lipanj 2009 10:36:38 | 11 komentara

.irgendwie, irgendwo, irgendwann.

Prekjučer me Dječak poljubio u obraz. Kao što sam ja poljubila njega prije nekoliko mjeseci. "Malo" mu je trebalo da uzvrati, zar ne? Rekla sam da Dječak odrasta(u prošlom postu)...i uistinu, čini se da sam bila u pravu. Dječak se tek sad počeo nalaziti, shvaćati, vidjeti.

Tu večer sam mislila kako je sve još besmislenije zbog te puse u obraz, znate ono-kao da smo osnovna škola. No, zapravo mi je drago što je to bilo tako, a ne neki zalom ili nešto zbog čega se nećemo htjeti javiti jedno drugome. Rekla sam da neću pokušavati s Dječakom. I on je još davno rekao da ne bi imalo smisla da upropastimo ono što imamo. I slažem se. Više se ne osjećam TAKO. Više to nije The Feeling zbog kojeg ne jedem, ne mislim, ne spavam.

Sad je dovoljno znati da on postoji. I da se on sjeća one djevojčice koja je u osnovnoj školi s njim sjedila na informatici. I bitno je da se ona sjeća sebe. I njega. Jer to se vrijeme više nikada neće vratiti i ne treba potiskivati sjećanja, treba se sjećati, treba imati uspomene.

Ne volim ja Dječaka. Ja se samo sjećam koliko mi je značio. No, tada smo oboje bili djeca. I ne žalim zbog ničega. Sve je sjelo na svoje mjesto. Napokon. Previše vremena je prošlo.

Wrap your fingers 'round my neck
You don't speak my dialect
But our images reflect
Drawn together by the flame
We are just the same
Embrace the wind and fall into
Another time and space

Postoji netko koga nisam do sada spominjala. Upoznala sam ga prije mjesec dana kad sam bila kod sestre. I dugo vremena sam potiskivala mogućnost da mi se svidi(znate, tražila sam argumente poput-daleko je, stariji je, ne trebam ja sad nikoga, ne želim ja sad nikoga...). I sve to stoji...Ali, jedva čekam da ga opet vidim. Jer kad god se čujemo, javi se onaj neki pomalo djetinjasti osjećaj i ne znam što bih napisala, kako bih se postavila. Onda budem jednostavno-samo ja. I zamislite-to pali.

Nema glume, ni pretvaranja. Samo istina. Pokoja knjiga i film. I želja da se vidimo.

Objavio halfawake u 26. veljača 2009 11:41:10 | 3 komentara

Will you leave them stunned and stuttering?

Sinoć sam došla doma u jedan, zavalila se na krevet i promislila kako je uistinu nemoguće predvidjeti neke stvari. I bolje da je tako jer bi inače bilo dosadno.

Izašle smo frendica i ja s ciljem da se zabavimo i zaboravimo na bilo koju moguću lošu misao. I tako smo sjele u već klasičan kafić subotnjih izlazaka i sve je krenulo kao u nekom ludom filmu. I zabavile smo se. Smijale se. Ogovarali sve moguće likove. I bilo je dobro, za promjenu izaći s nekim tko je otvoren novim stvarima. S nekim tko će se dić i zaplesat kada nitko ne pleše. S nekim tko se neće stalno pitati što će netko reći. S nekim kome je smiješno što trzam na lika mlađeg dvije godine od mene, ali me neće zbog toga čudno gledati. S nekim tko će me nagovoriti da pošaljem poruku koju sam napisala.

Imam masu posla što se škole tiče jer bih za mjesec dana trebala ponovno ići na Govorničku Školu. Jučer sam se čula s ekipom s kojom sam se tamo družila i baš se sve vratilo. Onaj osjećaj kada sam prvi put ušla u predvorje hotela. Kada sam prvi put sišla na plažu. Kada sam prvi put ušla u hotelsku sobu s best frendicom i shvatila da će to biti naš mali svijet sljedećih devet dana. Tamo sam bila sretna. I znam da ću biti opet.

U zadnje mi vrijeme uistinu sve ide nabolje. Sretna sam i nasmijana i svijet mi to vraća na isti način.

Dječak i ja idemo u šestom mjesecu na koncert. I Dječakov prijatelj. Neobično, zar ne? Ali, kada su me jučer pitali idem li s njima, mada sam već s Dječakom prije o tome pričala, prvi put, nakon dugo vremena, bila sam sigurna- možda ovaj Dječak odrasta.

Objavio halfawake u 22. veljača 2009 11:37:10 | 7 komentara

.must enjoy the sun, must enjoy the sea.

Evo mene nakon dugo vremena, ni sama ne znam zašto nisam nalazila vremena(ili inspiracije za post). Jednostavno sam trebala neku promjenu, općenito, u životu.

Shvatila sam koliko volim svoju slobodu. Izležavanje u večernjim satima u krevetu bez obaveze da nekoga nazovem. Volim kada mogu provesti cijeli dan mršteći se, a da ne moram nikome objašnjavat zašto. Volim kada ne moram imati nekoga tko od mene očekuje da ga volim. Da, ja volim slobodu. I zato uživam u svom Gradu Na Obali i tratim svoje sate na SEBE. Ma baš sam zadovoljna.

Shvatila sam i kako se volim zabavljati. Volim kave na kojima se mogu nasmijati. Volim kada se netko trudi nasmijati me. I lijepo je plesati, volim plesati, onaj osjećaj kada ljudi oko tebe postanu samo oblak magle i ne vidiš ih jer si u svome filmu-to mi se sviđa. I kad se zabavljam lako upoznajem nove ljude.

Shvatila sam da to volim, upoznavati nove ljude. Upoznala sam jednog tipa skoro dvije godine mlađeg od sebe(mada izgleda kao da je stariji pa priznajem da je to malo čudno bilo). I pričali smo. Dvije večeri zaredom, prvi put 20ak minuta, drugi put 10ak. Ali, lijepo je kada ti se netko osmjehne, lijepo je kada postoji vatra.

Shvatila sam da mogu učit kada se prisilim. Sutra želim napisat povijest što bolje i uvjerena sam da ću uspjeti.

Shvatila sam da navečer u krevetu razmišljam o budućnosti. I ne plašim je se, samo je još nisam spremna u potpunosti prihvatiti. Volim biti dijete. A to neću biti još dugo, zar ne?

Shvatila sam da su mi jako bitne rečenice koje ljudi izgovaraju/pišu. I poruka jedne osobe me uvijek razveseli, baš zbog svoje nevine i vesele prirode.

Shvatila sam da ne mogu bez muzike. Ona me pokreće, u svakom trenutku, bez obzira jesam li tužna ili sretna, ona postoji sa svojim notama koje mi govore.

I ja prihvaćam...Shvaćam...Vidim sebe. I onda svijet. Cijeli svijet.

P.S. Dizajn se preuređuje pa nemojte zamjeriti što nema ničeg u boxevima.

Objavio halfawake u 15. veljača 2009 18:38:28 | 8 komentara

.take hold of me.

1.imam montirat film za školski projekt [ne da još nisam počela pregledavati materijal, nego uopće nemam volje za tim i to mi je danas zadnje što mi se radi.]

2.trebam do ponedjeljka ujutro naučiti jednu cjelinu iz matematike[ne bi to bila tolika frka da to nije cjelina za koju svi kažu da im je najteža u gimnaziji.]

3.trebam nekako ozdraviti do sredine tjedna da mogu u Metropolu[ne trebam ni spominjat koliko me glava danas boli, a tablete ne pomažu.]

4.odustala sam od svakog izlaska ovaj vikend [iskreno, ne druži mi se baš s nekim random ljudima na nekim random mjestima. hladno je,bolesna sam, grad je nezanimljiv i točka. ostat ću ja radije doma.]

5.pročitala sam dvije knjige u zadnja 24 sata [i počet ću sad čitat novu. trebam li se zabrinuti?]

6.nedostaje mi Slavonac [tako je lijepo čuti njegov glas. nedostajem i ja njemu. bar je to utješno]

7.sređivala sam danas sobu [uspjela sam samo usisat i sredit stol, od svega drugog sam odustala]

8.imam strasnu zelju za pastetom od tune [ne šalim se, istina je, ovisna sam.]

9.pogledala sam danas novu epizodu gossip girl [volim tu seriju i nakon svake epizode poželim da mogu odmah vidjeti i sljedeću. ubuduće čekam do kraja sezone pa radim maraton.]

10.subota je i ja sam za kompom [ne govori li to sve?]

p.s.kraj mene stoje knjiga iz povijesti i knjiga iz biologije. bojim se :)

Objavio halfawake u 17. siječanj 2009 19:38:20 | 10 komentara